Pariz vraća svoj status europske prijestolnice umjetnosti

U Parizu 1920-ih procvjetao je utjecajan kreativni rad, a umjetnici i pisci osjećali su slobodu i prijateljstvo. To je doba karakterizirala međudisciplinarna suradnja i živahna druženja, poput poznatih subotnjih salona koje je vodila Gertrude Stein. Umjetnici poput Picassa i Matissea družili su se s piscima poput Hemingwaya, Fitzgeralda, Pounda i Sitwella. Dani bi završavali tako da bi neki tražili samoću, dok bi se drugi okupljali u kafićima kako bi razgovarali o svojim životima i umjetničkim bavljenjima.

Na sceni vizualne umjetnosti, umjetnici u Parizu 1920-ih godina iskusili su novopronađenu slobodu slijedeći vlastite ideje umjesto da se oslanjaju samo na radove naručene od pokrovitelja. Ovu promjenu poduprla je skupina trgovaca koji su nastojali ulagati u mlade talente. Likovi poput Léoncea Rosenberga poticali su karijere umjetnika poput Fernanda Légera i Georgesa Braquea, dok je Paul Guillaume predstavljao Chaïma Soutinea i Amedea Modiglianija. Ovaj pokret prema neovisnom umjetničkom izražavanju podsjećao je na to kako je Paul Durand-Ruel prethodno igrao ključnu ulogu u decentralizaciji francuskog umjetničkog tržišta podupirući impresionističke umjetnike kao što su Claude Monet i Camille Pissarro, izazivajući dominaciju godišnjih izložbi Académie des Beaux-Arts prije sredine 19. stoljeća.

Pariz, poznat po svojoj romantičnoj boemskoj umjetničkoj sceni, doživio je pad tijekom Drugog svjetskog rata jer su se mnogi umjetnici i galeristi raspršili, a neki su sretnici pronašli utočište u New Yorku. Godinama se održala percepcija Pariza kao grada s izvrsnim muzejima, ali konzervativnim galerijama. Međutim, u posljednjih nekoliko godina, umjetnička scena u Parizu svjedoči iznenađujućem ponovnom usponu. To se pripisuje pojavi međunarodnih galerija koje vode mladi trgovci, revitaliziranim umjetničkim sajmovima poput FIAC-a, rastućem aukcijskom tržištu i otvaranju suvremenih izložbenih prostora kao što je Bourse de Commerce zbirke Pinault. Neki su čak pozdravili Pariz kao novu umjetničku prijestolnicu Europe. Ovaj pomak skrenuo je pozornost s Londona, pogođenog Brexitom, i Berlina, koji više nije privlačan mladim umjetnicima. Unatoč tome, dugogodišnji galeristi u Parizu možda odbacuju ovu navodnu promjenu, sugerirajući da je to uvijek bio slučaj.

Kineska riječ za krizu, "weiji", kombinira znakove za "opasnost" i "priliku". Inspirirani ovom konflacijom, trgovci umjetninama Vanessa Guo i Jean-Mathieu Martini osnovali su Galerie Marguo u jesen 2020. Guo, bivša direktorica Hauser & Wirth Asia, našla se u Parizu u posjetu Martiniju, neovisnom trgovcu fotografijama i knjigama o umjetnosti, kada je nastupila pandemija. Globalna stanka potaknula ih je obojicu da razmisle o svojoj svrsi. U roku od nekoliko mjeseci, Guo je odlučila napustiti posao, ostati u Parizu i pretvoriti njihovo romantično partnerstvo u poslovni pothvat. Dok Galerie Marguo zauzima 1200 četvornih stopa bivšeg vojnog kompleksa u živahnoj četvrti Marais, uz etablirane galerije kao što su Thaddaeus Ropac i Perrotin, kao i renomirane institucije kao što su Picassov muzej i Centar Pompidou, prvenstveno izlaže radove manje poznatih međunarodni umjetnici. Mnoge od tih umjetnika, u svojim 30-im i 40-im godinama i azijskog podrijetla, Guo i Martini osobno skupljaju zbog njihove zajedničke strasti.

Kamel Mennour, francuski trgovac rođen u Alžiru, dosljedno izaziva prevladavajuće predodžbe i vidi Pariz kao značajno središte suvremene umjetnosti. Otkako je otvorio svoju istoimenu galeriju 1999., u kojoj su predstavljeni renomirani umjetnici kao što su Anish Kapoor, Ugo Rondinone i Alicja Kwade, aktivno je radio na širenju gradske galerijske scene. Mennourova vjera u potencijal Pariza navela ga je da uspostavi četiri galerijska prostora i promiče umjetničku živost grada na međunarodnim sajmovima umjetnosti, privlačeći kolekcionare. Primjećuje da je Pariz ponovno stekao svoju dinamiku, s novim zakladama, muzejima, galerijama i povećanim posjetima inozemnih kolekcionara. Mennour naglašava da je oživljavanje grada potaknulo čak i umjetnike da se vrate, privučeni njegovom energičnom atmosferom.